Curenje je prijenos medija koji se događa na izoliranim objektima ili dijelovima. Na mjestima gdje mala curenja nisu dopuštena ili su dopuštena ili je dopuštena mala količina curenja, generira se količina curenja koja prelazi specificiranu vrijednost. Takozvani "bez curenja" ili "bez curenja" zapravo ne postoji. Metode otkrivanja curenja mogu se grubo podijeliti u tri vrste.
1. Metoda senzorske detekcije curenja
Metoda opažanja medija koji curi ljudskim vidom, sluhom, mirisom i dodirom. Senzorno otkrivanje curenja plus empirijska metoda mogu odrediti mala curenja.
2. Metoda otkrivanja curenja alata:
Ovo je metoda otkrivanja curenja uz pomoć jednostavnih tvari ili alata. Metoda nanošenja tekućeg sapuna na mjesto inspekcije kako bi se vidjelo mogu li se stvoriti mjehurići, kako bi se provjerilo istjecanje plinskog medija naziva se metodom tekućeg sapuna, kojom se može grubo odrediti količina istjecanja. Metoda uranjanja dijela koji se pregledava u vodu kako bi se vidjelo mogu li se stvoriti mjehurići, kako bi se provjerilo istjecanje plinskog medija naziva se metoda uranjanja u vodu, kojom se može grubo odrediti količina istjecanja. Metoda nanošenja tekućine na vanjsku površinu vakuumske opreme kako bi se provjerilo ulazi li tekućina u vakuum kako bi se utvrdilo curenje naziva se metoda premazivanja tekućinom. Metoda brtvljenja mjesta inspekcije gumenom folijom, plastičnom folijom ili komadom papira da se vidi je li ispupčeno kako bi se utvrdilo curenje naziva se metoda puhanja papira. Metoda korištenja komada eksperimentalnog papira koji se stavlja na mjesto pregleda kako bi se vidjelo mijenja li boju kako bi se utvrdilo curenje naziva se metoda testnih traka.
